Sladovići

Obitelj Sladović bila je tijekom druge polovice 19. i prve polovice 20. stoljeća u posjedu velikih imanja na području Novigrada na Dobri i Netretića. Ističe se Matija (Mato) pl. Sladović (1805-1892.) koji je posjedovao imanja u Donjim Stativama, Strahovnjak kod Novigrada, Mali Modruš Potok (s “Dvorom”) kod Netretića i druga u okolici Karlovca, a od dioničkog društva “Lujzinska cesta” kupio je i mitnicu na Lujzijani u Netretiću i zgradu “Šistak” na Borlinu. U Karlovcu je bio vlasnik svratišta “K gradu Rijeci” i kuće u kojoj je do 1862. bila glavna karlovačka mitnica. Bio je vitez prvog reda cara Franje Josipa I., narodni zastupnik u Budimpešti i kraljev poštar. Jedan je od utemeljitelja Matice ilirske 1842. i osnivača Karlovačke štedionice 1872. Objavio je 1856. djelo “Povesti biskupijah senjske i modruške ili krbavske”. Pomagao je sveopći napredak novigradskog kraja. Većinu imanja naslijedio je i o njima skrbio njegov sin Matija (1874-1923.), a posljednji vlasnik, do konfiskacije provedene 1946-1947., bio je Tade pl. Sladović (1876-1947.).