OBITELJ BLAŽA LORKOVIĆA
Ostavila je vrlo duboke tragove u hrvatskoj povijesti 19. i 20. stoljeća
Blaž Lorković, rođen je u Jarčem Polju 29. siječnja 1839. godine. Gimnaziju je pohađao od 1851 do 1854. u Varaždinu, a od 1854 do 1857. u Zagrebu. Na Bogoslovnom fakultetu u okviru Nadbiskupskog sjemeništa u Zagrebu školovao se za svećenika od 1857 do 1862. Pravo je studirao na Pravoslovnoj akademiji u Zagrebu od 1863 do 1867., a potom u Grazu, gdje je 1871. i doktorirao. Na Pravoslovnoj akademiji (poslije Pravnom fakultetu) u Zagrebu bio je profesor političke ekonomije i financijskih znanosti u razdoblju od 1871 do 1892. Bio je i dekan Pravnoga fakulteta od 1876 od 1877. te od 1885 do 1886., rektor Sveučilišta u Zagrebu od 1883 do 1884., te dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU, danas HAZU) od 1889. Najistaknutiji je hrvatski ekonomski pisac 19. stoljeća, popularizator ekonomskih znanosti i analitičar svjetskih gospodarskih problema i teorija. Njegovo najznačajnije djelo, zbog kojega se smatra utemeljiteljem hrvatske političke ekonomije, je “Počela političke ekonomije ili nauke obćega gospodarstva”, objavljeno 1889. godine. Bio je član Narodne stranke i zastupnik u Hrvatskom saboru od 1875 do 1878. Među osnivačima je Nezavisne narodne stranke 1880. Pripovijetke, putopise, podlistke i životopise objavljivao je u časopisima “Vienac”, “Naše gore list” i “Dragoljub”, gdje mu je 1868. izašao i jedini roman “Izpoviest”. Prvi je i do sada jedini etnograf novigradskoga kraja. Preminuo je u Zagrebu 17. veljače 1892.
Ivan Lorković, sin Blaža (1876-1926.) bio je pravnik, političar i saborski zastupnik, osnivač Hrvatske napredne stranke 1904 godine.
Mladen Lorković, sin Ivana (1909-1945.) je već kao gimnzaijalac bio aktivni pristaša Hrvatske stranke prava. Pisac je knjige “Narod i zemlja Hrvata” objavljene 1939. te ministar vanjskih, potom i unutarnjih poslova u Vladi NDH 1941-1944.
Želio je zajedno sa ministrom Antom Vokićem, sačuvati hrvatsku državu u poslijeratnoj Europi te su vodili akciju za spašavanje NDH i pristupanje zapadnim Saveznicima, međutim taj takozvani puč Vokić – Lorković nije uspio. Mladen Lorković je ubijen pred sam kraj rata u Lepoglavi.
Blaž Lorković, brat Mladena (1903-1947) bio je diplomat u NDH. Nakon rata izručen je Jugoslaviji i u Beogradu 1947. godine osuđen na smrtnu kaznu. Supruga mu je s troje djece emigrirala u Brazil.
Prezime je glavom platio i Radoslav Lorković koji je ubijen pod nikad razjašnjenim okolnostima ubrzo nakon završetka rata 1945. godine.
Zdravko Lorković, (1900 – 1998) jedini preživjeli od braće, svjetski poznat akademik entomolog, genetičar i biolog sistematičar.